Na današnji dan, pre 19 godina, bombardovana je Savezna republika Jugoslavija – SRJ. Vojni savez NATO, sa udruženih 19 država članica i pod vođstvom Sjedinjenih Američkih Država, bez odobrenja Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija, 24. marta 1999. godine, nešto pre 20 časova, počeo je vazdušne napade na vojne ciljeve u tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji, a udari su se kasnije proširili i na privredne i civilne objekte.
Komemorativni skupovi, na Dan sećanja, održani su širom Srbije. U Zrenjaninu je služen pomen, održana je komemoracija i položeni su venci na spomen-obeležje pripadnicima vojske, policije i dobrovoljcima poginulim u ratnim sukobima 1991-1999. godine.
Bombardovanje je naredio tadašnji generalni sekretar NATO Havijer Solana, a Vlada Jugoslavije je iste noći proglasila ratno stanje.
Ubijanje i razaranje
Bombardovanje je bilo svakodnevno 11 nedelja – 78 dana, a još nije utvrđen tačan broj ljudskih žrtava – prema verodostojnim izvorima, bilo ih je najamanje 2.500. Razoreni su infrastruktura, privredni objekti, škole zdravstvene ustanove, medijske kuće, spomenici kulture… Ranjeno je i povređene više od 12.500 ljudi. Poginulo je više od 1.000 pripadnika Vojske i srpske policije, a teže i lakše ranjeno oko 6.000 civila, među njima 2.700 dece.
Razorena je infrastruktura, privredni objekti, škole zdravstvene ustanove, medijske kuće, spomenici kulture…
Akcija NATO, koju su Vlada SRJ, ali i brojni pravni stručnjaci nazvali agresijom, usledila je posle neuspešnih pregovora o rešenju krize na Kosovu u Rambujeu i Parizu, februara i marta 1999. godine.
O materijalnoj šteti koja je naneta Jugoslaviji tokom bombardovanja izneti su različiti podaci. Ukupna materijalna šteta procenjena je na više desetina milijardi dolara. Grupa ekonomista G17
štetu je procenila na 29,6 milijardi dolara.
Tadašnje vlasti u Beogradu procenile su štetu na oko stotinu milijardi dolara i zatražile nadoknadu od članica Alijanse.
Ratni gubici ljudstva i tehnike NATO nikada nisu obelodanjeni.
Rezolucija 1244
Bombardovanje Jugoslavije okončano je 10. juna, usvajanjem Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti UN. Dan ranije, 9. juna, predstavnici VJ i NATO potpisali su u Kumanovu Vojno-tehnički sporazum, kojim je precizirano povlačenje snaga VJ sa Kosova i ulazak u pokrajinu međunarodnih vojnih trupa.
Jedinice VJ povukle su se sa Kosova nakon donošenja rezolucije UN, a prve međunarodne trupe stigle su na teritoriju Kosova iz Makedonije već 12. juna 1999. godine. Bila je to, do tada, najveća operacija Alijanse, a najviše vojnika je došlo iz Nemačke, Francuske, Italije i SAD. Prema podacima UNHCR-a, Kosovo je od dolaska mirovnih snaga napustilo oko 230.000 Srba i Roma, a u Pokrajinu se vratilo oko 800.000 izbeglih Albanaca.
Vence na na spomen-obeležje u Zrenjaninu pripadnicima vojske, policije i dobrovoljcima poginulim u ratnim sukobima 1991-1999. godine položili su predstavnici Vojske Srbije – Garnizona Zrenjanin, Grada Zrenjanina, Srednjobanatskog upravnog okruga, Organizacije rezervnih vojnih starešina, udruženja ratnih vojnih invalida, vojnih penzionera i ratnih veterana, predstavnici Srpske narodne partije, kao i članovi porodica poginulih boraca.
Pomen je služio starešina hrama Svetog Arangela Mihaila u Zrenjaninu jerej Veselin Vlaški.
U ime Grada Zrenjanina venac su položili pomoćnici gradonačelnika Duško Radišić i Simo Salapura i zamenica sekretara Skupštine grada Svetlana Grujić. Delegacija, predvođena načelnicom Snežanom Vučurević, položila je venac u ime Srednjobanatskog okruga.
– Današnji dan, 24. mart, ostao je upisan u istoriju ove zemlje i ovog grada kao dan velike tuge, ali i dan velikog ponosa i prkosa – rekla je načelnica Vučurević. -Višestruko jači neprijatelj, u senci nejasne i nepravedne svetske politike, obrušio se na narod koji je oduvek bio na strani istine i pravde, koji nikada nije bio agresor i koji je samo želeo da sačuva svoju teritoriju, svoje nasleđe, svoju otadžbinu. U odbranu otadžbine stali su pripadnici vojske, policije i dobrovoljci, s jednom jedinom željom – da odbrane svoj narod i teritoriju na kom živi. Iako naš grad nije pretrpeo direktnu materijalnu štetu, stradali su naši sugrađani koji su bili u redovima branilaca. U obavezi svih nas je da im odamo počast, ne samo na današnji dan, već i u drugim prilikama, kao i da pomažemo koliko možemo njihovim porodicama i saučestvujemo u njihovom bolu zbog
gubitka najmilijih.
Da se ne ponovi
Srbija je danas, kako je rekla načelnica Vučurević, u političkom i vojnom pogledu, zemlja koja stiče novi ugled i značaj u regionu i na evropskom kontinentu, a Dan sećanja je prilika i da ukažemo da svi mi u lokalu, moramo činiti sve da politika koju vodimo bude takva da nikada više ne dođemo u situaciju u kakvoj smo bili 1999. godine.
– To se danas čini ne samo kroz aktivnu saradnju sa međunarodnom zajednicom, već i jačanjem odbrambenih snaga i sposobnosti naše Vojske i policije – istakla je načelnica Okruga. – Živimo i radimo tako da nam se nikada više ne ponove događaji od pre 19 godina. Ipak, reagovaćemo kad god budu ugrožene bezbednost i suverenost naše zemlje, jer drugu otadžbinu nemamo, i zajedno ćemo stati u njenu odbranu. To danas poručuje srednjobanatski region, grad Zrenjanin, to poručuju i drugi gradovi i opštine širom Srbije u kojima se obeležava Dan sećanja.
Prema rečima komandanta Garnizona u Zrenjaninu Živice Ognjanova, po obimu i jačini, NATO bombardovanje SRJ je nezabeleženo u dosadašnjoj istoriji ratovanja –
– Vojska, kao nosilac odbrambenih aktivnosti, efikasno se suprotstavila dejstvu iz vazdušnog prostora, uz jednovremeno gušenje pobune na Kosovu i Metohiji – rekao je pukovnik Ognjanov. – NATO je imao nameru da za tri do pet dana onesposobi naše vojne potencijale i da, istovremeno, podržavajući masovnu oružanu pobunu Albanaca, kopnenim snagama ovlada prostorom Kosova i Metohije. Ne računajući u dovoljnoj meri na spososbnost, čvrstinu i odlučnost vojske i naroda u celini, napadač postavljeni cilj nije ostvario. Svi raspoloživi odbrambeni resursi zemlje angažovani su krajnje racionalno i efikasno. Poštovanje svih konvencija međunarodnog i humanitarnog prava je u potpunosti izostalo. Snaga oružja nadjačala je snagu razuma, bilo je to vreme stradanja i bola. Setimo se razaranja i rana naše prestonice, Niša na pijačni dan, zasutog kasetnim bombama, ne zaboravimo Prištinu, Kosovsku
Mitrovicu, karaulu Košare, svedoci smo stradanja Aleksinca, Ćuprije i Novog Sada, na Đurđevdan. Zauvek ostaju zabeležena imena poginulih u rušenju mostova Varvarina i Grdeličke klisure. „Sretan Vaskrs“ – pisalo je na bombama. Poginulo je 2.500 civila, cinično nazvanih „kolateralnom štetom“, a među njima 90 dece, od kojih je najpoznatija Milica Batajnička čiji lik ostaje oslikan sa oreolom svete mučenice u nekoliko manastira i crkava u Srbiji i inostranstvu. Nikako ne bismo smeli da zaboravimo nepravdu i stradanja doživljena tokom 78 stravičnih dana proleća 1999. godine.
U obeležavanja Dana sećanja učestvovao je Crkveni hor „Žene mironosice”.
MILICA
Trogodišnju Milicu majka spremala za spavanje, a bombe su je uspavale. Zauvek…Milica Rakić danas bi imala 22 godine. Ubijena je 17. aprila 1999. godine od gelera NATO bombe u kući u Batajnici.
Oko 21 sat, tog kobnog 17. aprila, sirene su označile vazdušnu opasnost. „Milosrdni anđeo“ je krenuo u svoju ubilačku misiju… Samo 45 minuta nakon toga raketa je pogodila kuću porodice Rakić.
Mala Milica je bila na noši u kupatilu… Mama ju je na trenutak ostavila, da bi joj pripremila krevet za spavanje…