Život se usporava u ime života – aplauz podrške za heroje
Sinoć, u 20 časova, Srbija je tapšala svojim lekarima, medicinskim sestrama i trehničarima, svima onima koji se bore da se korona virus uspori i što brže uspešno zaustavi. Bravo Srbijo. Odazvala si se pozivu na društvenim mrežama i podržala svoje heroje. Tapšali su sa svojih terasa i sa prozora i građani Zrenjanina. Tapše iz večeri, u veče, i Italija. Aplaudira region. A korona virus stravično hara svetom.
Od Kine, gde se u Vuhanu krajem prošle godine pojavio, virus Kovid 19 se proširio na 155 država. Zaraženo je više od 200.000 ljudi, a do sada ih se oporavilo oko 82.000. Umrlo više od 7.900 ljudi, od kojih u Italiji skoro 3.000, a samo u jednom danu 475, najviše od početka epidemije.
U Srbiji je korona virus dijagnostikovan na više od 90 ljudi, najviše u Beogradu, Kikindi i Nišu. Neodgovornošću osoba koje su u našu zemlju stigle iz zaraženih područja u Milanu i Luganu korona virus uzima maha. Zahvaljujući merama najviših državnih organa, širenje virusa se usporava i prva linija odbrane odoleva. I, kao što biva u sličnim situacijama, a ovakve nemamo u iskustvu, do izražaja dolaze stručnost, spremnost, humanost. Upravo Kina, koja je pošast gotovo zaustaviula, prva je priskočila u pomoć. A u Zrenjaninu, nakon što su donate mere koje su nepohodne kada je država u vanrednom stanju, prvi su pritekli u pomoć starijima i onima kojima je pomoć najpotrebnija, volonteri Crvenog krsta, zajedno sa volonterima angažovanim putem Gradske uprave. I svakim danom ih je sve više, kao i u Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu i širom Srbije.
Za svaki slučaj
Još juče ujutro opsadno stanje je bilo u zrenjaninskim apotekama, stariji sugrađani su užurbano kupovali u prodavnicama prehrembene robe, čekalo se u redu i ispred banaka… I danas, kao i proteklih dana, toalet papir je, definitivno, najtraženija roba. Otuda nije slučajno što se na društvneim mrežama pojavio prilog o mogućnostima kukuruzovine. Dok su jedni zastrašeni da će ostati bez toalet papira, pa su poprašili prepune rafove ovog artikla, dotle se oni koji kupuju samo neophodnu „dozu” čudom čude…
Prema rečima prodavaca u „Totalu“, prvoj prodavnici „Gomeksa“ u Zrenjaninu, danima uoči proglašenja vanrednog stanja posetioci su kupovali toalet papir u neočekivanim količinama, ali nije bilo nestašice. Isto takva jagma bila za testeninom, mesom i mesnim prerađevinama, posebno konzervama i kuvanom hranom, mlekom i mlečnim proizvodima, brašnom, keksom… Slično je kao za vreme bombardovanja – komentariše u subotu jedna komšinica koja je prepunila korpu, kao i većina kupaca… Po ceo dan premoreni prodavci dopunjuju rafove.
Sat i po nakon proglašenja vanrednog stanja u „Lidlovoj“ samousluzi u Zrenjaninu nije bilo vode u litarskoj i petolitarskoj ambalaži i narod je kupovao u flašicama i negaziranu i gaziranu. Navala je bila i za hleb, za zamrznute proizvode – paštete, kiflice, pica, povrće, meso i konzerve, testeninu, ma na gotovo sve što se zateklo na tezgama i u frižiderima (ah, sladoled…). Opet čujemo komentare, jedni su zabrinuti, a drugi se šale: Ljudi, kao da je smak sveta, kao da džabe dele, a vidite pošto je ovaj toalet, kao da je od „zlata“…. Imamo picu, imamo toalet papir, imamo sladoled, kao u Italiji, zatvorimo se u kuću, daleko od virusa i uživamo…
U „Rodi“ , kraj „Lidla“, oko 21 i 30 časova smo zatekli litarska pakovanja vode, a bogami i toaleta po nižoj ceni od uobičajene, u nadi da je kvalitet ostao isti…Snižene su i cene većine sredstava za higjenu, počev od onih intimnih, do porodičnih i kućnih.
Slično je i u „Per Suu“, u naselju „Ruže Šulman“ – mala prodavnica gotovo svakodnevno prepuna ljudi. Dok su ranije ovde svraćali po ceo dan, jer je komšijska radnja, prošle nedelje su se češće punile zalihe.
Humorom protiv straha
Razumemo i one koji se plaše, kao i one koji komedijaju i od svega zbijaju šale. Nije da ne brinemo, ali tu brigu izražavamo na različite načine. Strah je, prosto, normalan u ovoj (ne)normalnoj situaciji. Još ako ste u „rizičnoj grupi“? Sećam se, za vreme sankcija, pa za vreme bombardovanja, kada su nas bombe zaobišle, a mi se zajedno svakodnevno molili da nas zaobiđu, pa smo se „ovenčali“ „Poveljom nepobedivosti“… Redakcija „Zrenjanina“ – lista i radija, bila je u Ulici Kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića, preko puta Robne kuće „Beograd“ i jedne trafike pred kojim je bio dugačak red uvek kada stignu cigarete. Samo vi pušite i trujte se – doviknula bih u prolazu. Samo se ti goj, gde će ti vitka linija – uzvratio mi je jedan kolega. I, zaista, tada sam se ugojila, pošto sam u RK „Beograd“ svakodnevno kupovala neke grickalice i peciva, a imali smo i noćno dežurstvo Vreme je da se, ponovo, ugojim. Samo što u spisak dnevnih radnji moram da uvedem i vežbanje.
I još nešto – vanredno stanju se raduju jedino deca, jer nema škole. Ono putem TV još ne računaju. Ionako će učiti oni koje vaspitavaju da uče i kojima je do znanja, a snalaziti se, valjda, ipak, ne za dugo, oni koji se „primaju“ na „puškice“ ili na „veze“…
Nakon proglašenja vanredmog stanja čula se graja u obližnjem parkiću, a oni stariji, koji su bili deca u doba bombardovanja, sećaju se kako su se tada najlepše družili i penjali na ravne krovove da vide „rakete“ nad Novim Sadom. Nisu znali za strah. Nije vreme za junačenje, ali osnažuje ona priča koja kruži društvenim mrežama o Kugi koja kaže kako je u Damasku ubila samo jednog, a ostale je ubio strah…
U italiji bi sada, da nije korona virusa, bilo vreme karnevala. Zato je neša nekadašnja sugrađanka Jelena Vasiljev, vizuelna umetnica, koja sa porodicom živi u Milanu, od nedavno u izolaciji, nabacila periku klovna, dok putem videa obrazuje decu. Nije vreme za strah. Ali jeste za odgovornost.