Nakon što je u nedelju, 29. marta, naš sugrađanin Mihailo Prokić odsvirao kompoziciju na trombonu, na terasi stana gde stanuje sa roditeljima, posle aplauza upućenog našim hrabrim lekarima, medicinskim sestrama i tehničarima, svima onima koji su u prvoj liniji odbrane od korona virusa, aplauz je produžen… U Naselju „Ruža Šulman“, u Mesnoj zajednici „Dositej Obradović“, tapšali smo Mihajlu, učeniku prvog razreda Srednje muzičke škole „Josif Marinković“ u Zrenjaninu, koji je heroje podržao onim što najbolje ume – muzikom.
Dečak zaljubljenom u trombon, instrument koji uči da svira kod Branislava Gagića, dugogodišnjeg profesora u ovoj renomiranoj obrazovnoj ustanovi, u nedeljama vanrednog stanja vežba još više nego ranije, a ovih dana se ne odvaja od svog instrument. Podstaknut podrškom svojih komšija i svih onih koji su na društvenim mrežama pročitali informaciju objavljenu na sajtu Lista „Zrenjanin“ i na fejsbuku, on vredno provežbava dosadašnje muzičko gradivo i otkriva nove kompozicije i sopstvene mogućnosti.
I već se prepričava priča kako je dečak koji ima posebne potrebe na poseban način ulepšao subotnje veče i dodao muzički ukras životima svojih sugrađana u vreme vanrednog stanja.
Mihailo je, zaista, dobio aplauz iz srca, za koji nije bio potreban poziv putem društvenih mreža. Poziv je bio zvuk Mihailovog instrumenta kojim vešto proizvodi zvuke iz svoje mladalačke, čiste duše.
Dostojanstveno se predstavio i na 14. Vojvođanskom brass festivalu koji je održan u Kulturnom centru Zrenjanina, 26. februara. I s radošću prihvatio aplauz svojih roditelja, profesora, drugara, sugrađana, fanova, među kojima je bila i reporterka „Zrenjanina“.
Mihailo Prokić trenira i aikido u Klubu realnog aikidoa, kod Aleksandra Nikolića i jedva čeka da vanredno stanje prođe pa da ponovo bude sa svojim drugarima, u Muzičkoj školi „Josif Marinković“ i u sportskoj dvorani. A dotle, osim što svira, radi domaće zadatke, razmenjuje informacije sa profesorima i učenicima iz svog odeljenja, prevodi sa italjanskog jezika, uz pomoć rečnika. I sve to uz ogromnu ljubav svojih roditelja koji su sa njim proveli mnogo vremena u pet bolnica, još od 5. dana rođenja.
Fotografije iz privatne zbirke porodice Prokić