Korona virus nije zaustavio dolazak proleća. Stiglo nam je 21. marta u 4 sata i 49 minuta. Obdanica je trajala 12 sati i 10 minuta (20 minuta duže od noći), a noć 11 sati i 50 minuta.
Ni jesen nije zaustavljena na južnoj Zemljinoj polulopti. Stiglo je tamo kada i nama proleće.
Prvog prolećenog dana u Beogradu je sunce izašlo u 5 sati i 40 minuta, a zašlo u 17 i 50. Obdanica je trajala 12 sati i 10 minuta, a noć 11 sati i 50 minuta.
Na dan prolećne ravnodnevice obdanica i noć nisu jednake dužine, jer Zemljina atmosfera prividno uzdiže Sunce iznad horizonta.
Dok je u pojedinim delovima grada bilo očigledno manje sugrađana, dotle su, kako očevici tvrde, prvog prolećenog dana 2020. godine zrenjaninski kafići u centru grada bili puni. U Beogradu i Novom Sadu – isto. Nekako nam ne ide izolacija, samo je pitanje kada ćemo morati svi da joj se povinujemo. Izbor je – život. Što pre to shvatimo kolektivno bićemo bliže pobedi života.
Evo nama novog saveznika u borbi protiv koroma virusa. Stanje je vanredno, ali su emocije u prvim sunčanim prolećnim danima – redovne. Smenjuju se godišnja doba, susreću se radosti i tuge i Bog zna kakva nas sve još uzbuđenja očekuju, koji izazovi i kakvi nesluđeni događaji. Jedno je sigurno – živimo neizvesnost. A u toj neizvesnosti pokušavamo da nađemo smisao. I kuda god se okrenemo i gde god pogledamo i šta god čujemo, pomislimo ili izgovorimo, jedini smisao je – život.
I misao o letu već je tu. Eto nama letnjeg računanja vremena. Društvo „Ruđer Bošković“ u Beogradu nas podseća da se u noći između 28. i 29. marta (sledeća subota na nedelju), kazaljku sata treba pomeriti za jedan sat unapred. I već su se dosetili oni koji život gledaju sa vedrije strane – super, bićemo kraće u izolaciji.